polako zatvaram serjožine oèi u kojima nebeski svod zamjenjuje svijet da èovjeku duša ne prolupa nosa jer dušmani ubiše svog boga u njem
tko je to sa tobom milost ratniku tom gotivi se bolom pacijent udijeli mu mir
I coming home
no eno ga opet u sjeni vladara gdje propušta posljednji voz his very last chance nepojmljivo zvuèi al ljudi su tuði i nitko ne poznaje put ah kakav grijeh
vrijedi li da budeš vrijedi li išta što znaš otkuda to u genu zbilja ta pretvorba sna u ubogu stvar