uvijek se vraæam ulicama sa kojih si potekla u jesenja predveèerja osjenèanih bora znam da me išèekuješ svakim treptajem ispod naslaga pauèine u lažnom obilju ljepota je kao parfem ide za tobom diskretno a zatim naglo otvara sva vrata i ostavlja te zbunjenu jer nitko ne dolazi jer nitko ne zna da se sama ne možeš izvuæi
na tragu bez spoznaje na tragu bez svjetlosti znam da me oèekuješ u nisci bisera rascvjetali vinovnici jetkih uboda ne dopiru do tvoga srca iako tavore na dnu protekcije poput mumija temeljito ispunjeni besmislom
ako ostane išta za nama ako preostane nešto i za nas