Ponoæ veæ je prošla vreme da se spije Srce još je budno davnu želju krije Ej kraj pendžera stojim Èekam da ti vrata otvorim Zašto dušo ne doðeš Da me kuæi povedeš Da ti svoje srce predam Da ti staru majku gledam Mito, Mito bekrijo
Obeæo si Mito, da æeš jedne noæi, kad se varoš smiri, ti po mene doæi. Ej, cveæe tvoje belo, veæ je èekajuæi uvelo.
Zašto dušo ne doðes, da me kuæi povedeš, da ti svoje srce predam, da ti staru majku gledam Mito, Mito bekrijo.
Sa drugari svoji, po mene odiš, s vino i sa pesma, noæi ti provodiš. Ej, mladost pusta proðe, Mito ti po mene ne doðe.
Zašto dušo ne doðes, da me kuæi povedeš, da ti svoje srce predam, da ti staru majku gledam Mito, Mito bekrijo.