Jednom davno koliko davno teško je reæ (možda manje nego što se zna) Prièali su mudrom solonu O nestalom otoku I mutnom moru za plovidbu (iza pilarovih stuba negdje u atlantiku) Zar su onda kiše pale Da bi sad ti varedi Svoj neizbježni grah Njegovao dvorac starosjedilac Jer u jednom užasu potopljeni listom Bijahu svi bez razlike (ukljuèujuæi i tebe) Nema sumnje da atlantis Mimo naših potreba Božji mir uživa I zato kaja Volim te Dolje gaæe Molim te Da ti vidam neutronku opojnu Da ti turim finu dozu razornu